Na temelju načina na koji veza podnosi opterećenje, vijci se klasificiraju u dvije vrste: standardni vijci i vijci dizajnirani za upotrebu u razubljenim rupama. Na temelju oblika glave, varijante uključuju šesterokutne glave, okrugle glave, kvadratne glave, upuštene glave i druge; među njima se najčešće koristi šesterokutna glava. Općenito, upuštene glave se koriste u primjenama gdje je potrebna površina u ravnini na spojnoj točki.
U-vijci (poznati na engleskom kao "U-bolts") su ne-standardni pričvršćivači. Zbog njihovog prepoznatljivog U{4}}oblika, oni se također nazivaju "U-tip vijci." Oba kraja imaju navoje dizajnirane za spajanje s maticama. Prvenstveno se koriste za učvršćivanje cjevastih objekata-kao što su vodovodne cijevi-ili ravnih objekata, kao što su automobilske lisnate opruge. Naziv "U-zasun" (doslovno "jahaći-konjski zasun" na kineskom) potječe iz činjenice da način na koji pričvršćuje predmet podsjeća na osobu koja jaše konja. Na temelju duljine navoja, kategoriziraju se u dvije vrste: s punim navojem i s djelomičnim navojem.
Na temelju profila navoja, navoji se dijele na dvije vrste: grubi i fini. Oznaka grubog-nagiba obično se izostavlja u oznakama vijka. Vijci su dalje klasificirani u osam stupnjeva izvedbe: 3,6, 4,8, 5,6, 6,8, 8,8, 9,8, 10,9 i 12,9. Vijci stupnja 8.8 i viši (uključujući 8.8) proizvedeni su od nisko-ugljičnog legiranog čelika ili srednje-ugljičnog čelika i podvrgnuti su toplinskoj obradi (kaljenje i popuštanje); oni se zajednički nazivaju "vijci-visoke čvrstoće." Vijci ispod stupnja 8.8 (isključujući 8.8) zajednički se nazivaju "običnim vijcima".
Obični vijci klasificirani su u tri razreda-A, B i C-na temelju njihove preciznosti izrade. Razredi A i B predstavljaju "precizno-završene" vijke, dok stupanj C predstavlja "grubo-završene" vijke. Za spojne vijke koji se koriste u čeličnim konstrukcijama, osim ako nije drugačije navedeno, standardni izbor je obični, grubo{6}}završeni vijak razreda C. Metode proizvodnje razlikuju se među ovim stupnjevima, obično odgovaraju kako slijedi: Drške vijaka razreda A i B obrađuju se na tokarilici, što rezultira glatkim površinama i preciznim dimenzijama; ovi vijci obično imaju ocjenu učinka materijala od 8,8. Međutim, procesi njihove proizvodnje i ugradnje su složeni, a cijena im je relativno visoka, što dovodi do njihove rijetke uporabe. Vijci razreda C proizvedeni su od neobrađenih okruglih čeličnih šipki; posljedično, njihove su dimenzije manje precizne, a njihova je ocjena izvedbe materijala obično 4,6 ili 4,8. Iako pokazuju veću deformaciju kada se koriste u posmični spojevima, nude jednostavnost ugradnje i niske troškove proizvodnje; stoga se često koriste u zateznim spojevima ili za privremeno pričvršćivanje tijekom montaže.






